Sovar: Da nije bilo klastera ne bih se ni bavio jajima

O proizvodnji jaja razmišljao je već prije 10-ak godina, no bio je neodlučan, ali kad se klaster pojavio, to je presudilo. I nije požalio. Danas pakiranja sa znakom Jaja hrvatskih farmi stižu u škole, vrtiće, bolnice, trgovačke centre…

Vadio je jaje po jaje iz pletene košare, stavio svoj žig na svako i pažljivo ga odložio u kartonsku ambalažu, napunio i zatvorio kutiju na kojoj je stajao crveni znak Jaja hrvatskih farmi. Uze  je drugu kutiju s istim prepoznatljivim znakom, pa sve ponovio istim redoslijedom.

Upravo po ovom jedinstvenom žigu kupac može provjeriti porijeklo proizvoda koji je kupio. Kako? Jednostavno. U aplikaciju na mrežnoj stranici Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu www.jaja.hapih.hr može unijeti identifikacijski broj odnosno oznaku na svakom pojedinom jajetu i saznat će točan naziv farme na kojoj su proizvedena, način držanja koka te podatke o samom proizvođaču, i tako biti siguran da je riječ o domaćem proizvodu.

Tehnologija nije zahtjevna, ali koke trebaju konstantnu brigu

A iza žiga s početka ove priče otkrili bismo Poljoprivredni obrt Sovar iz Sotina, u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji proizvodi jaja iz slobodnog uzgoja. Ovom se proizvodnjom bave od 2019. godine, a lani su ju proširili, tako da trenutno imaju dva objekta, jedna zidani i jedan montažni. Ulagali su svoja sredstva, ali su se javljali i na natječaj Grada Vukovara koji daje povrat sredstava i od 50 posto.

“To nam je dobar poguranac. Trenutno imamo približno 750 koka pasmine Lohmann Brown. Ova je smeđa pasmina specijalizirana baš za proizvodnju jaja, koja koke polažu svakodnevno, obično ujutro. Ciklus nam traje 14 mjeseci, koliko jedan turnus koka bude na farmi, pa onda imamo remont jata. One moraju imati po četiri četvorna metra slobodne površine, mogućnost slobodnog kretanja po vani, imati svoje prečke, prostirku od slame i naravno svoja gnijezda. Objekte čistimo svaki tjedan a jednom mjesečno i s vapnom“, ukratko pojašnjava tehnologiju uzgoja naš domaćin Damir Sovar i kaže kako su zadovoljni proizvodnjom, no za velikih ljetnih vrućina znaju primijetiti pad, jer koke manje jedu, više piju vode, pa bude više jaja S veličine. Tada se instinktivno drže hladovine uz kokošinjac.

“Sad kad smo sve savladali, neki od nas uzgajivača bi proširivali farme. Tehnologija nije zahtjevna, ali životinje trebaju konstantnu brigu, bez obzira o kojoj vrsti se radi. Moraš biti prisutan. Nije zahtjevan ni fizički dio posla. Može se od ove proizvodnje solidno živjeti, ali mora biti jaja. Nije ih samo dovoljno nahraniti, održavati zdravima, treba ući i u njihovu psihologiju”, opisuje ove “fine dame” naš domaćin s osmjehom dodajući da je kod koka specifično što se lako uplaše, pa od šoka ili stresa prestanu nesti. Znaju se uznemiriti i kad malčiraju u voćnjaku kraj kokošinjca.

Znak Jaja s hrvatskih farmi – za svako se zna s čije je farme

Glavni mu je oslonac supruga, a povremeno uskače i troje djece. O ovoj proizvodnji je razmišljao još prije desetak godina, no bio je neodlučan, ali kad se klaster pojavio to je presudilo. I nije požalio.

“Nakon povratka iz progonstva na imanje, 1999. radio sam s roditeljima ratarsku proizvodnju, nakon tog smo se bavili i svinjogojstvom koje je uz klaonicu u Sotinu bilo dobar izbor, no 2004. smo se supruga i ja odlučili za voćarstvo“, pojašnjava Damir koji danas sa suprugom drži pod kontrolom 16 ha voćnjaka, višanja, oraha, marelica i trešnja.

“Dosegli smo 50-60 tona godišnje višanja s 11 hektara od kojih je u rodu 5,5 ha. Voće prodajemo u svježem stanju i zadovoljan sam. No, trebali smo neki prihod dok ne dočekamo prvi pravi urod voća, a proizvodnja jaja kreće odmah, čim ste spremni, praktično kad imate sve papire, a ne kao proizvodnja voća kod koje prvi pravi urod čekate 6-7 godina. Zato su na našem obrtu i koke i voćnjak”, kaže Damir koji iza sebe ima više od 20ak godina iskustva u poljoprivredi, no tek se organiziranjem klastera uvjerio da je to upravo ono što je htio.

“Svako jaje zna se čije je, s koje je farme izašlo. Iza njihovog broja stoji njihovo ime i prezime, kvaliteta rada, vođenje brige o higijeni i zdravlju kokica, poštivanje dogovorenih standarda. Upravo zbog toga smo kao klaster i mogli zatražiti HACCP standarde, te ih uključili i u HAPIH-ov sustav označavanja Hrana s hrvatskih farmi i polja”, potvrđuje Željko Cirba, zamjenik direktora Agro-klastera d.o.o. koji okuplja 15-ak kooperanata proizvođača iz Vukovarsko-srijemske županije kojima su se obvezali otkupiti proizvodnju.

No samo ako proizvode po dogovorenim standardima, jer upravo to im jamči plasman na tržište i sigurno plaćanje. Kako bi plasiranje na tržište bilo logistički što učinkovitije, klaster je oformio i dva pakirna centra za jaja.

Podrška u svakom segmentu

“Kupcima je važno porijeklo proizvoda, a mi jamčimo da je proizvodnja domaća. To im uostalom potvrđuje i znak Jaja hrvatskih farmi na svakom našem pakiranju”, ističe Cirba i slikovito pojašnjava kako su u prvobitnoj prodaji bili usmjereni na lanac hotela, no po staroj narodnoj “ne drži sva jaja u jednoj košari”, preorijentirali su se na više korisnika, pa sad pakiranja s prepoznatljivim crvenim znakom stižu u škole, vrtiće, bolnice i neke trgovačke centre.

“Uvidjeli smo da nam ovaj znak otvara mnoga vrata, jer ga kupci traže”, kaže i na upit: Kako postati korisnik znaka Jaja hrvatskih farmi? odgovara: Jednostavno. “Popunite Zahtjev za korištenje Znaka, priložite traženu dokumentaciju među kojom je dokaz o upisu u Upisnik objekata za proizvodnju konzumnih jaja, dokaz o odobrenju objekta za obavljanje djelatnosti pakiranja konzumnih jaja, te deklaracija proizvoda za koji se traži znak, a nakon pozitivne odluke s HAPIH-om potpisujete Ugovor o korištenju znaka. I sve je to Agro-klaster odradio za naše kooperante”, potvrđuje Cirba i dodaje kako je Agro-klaster surađivao i na izradi studije o isplativosti proizvodnje jaja iz slobodnog uzgoja Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek na temelju čijih rezultata usmjeravaju i proizvodnju svojih kooperanata, baš kao što je primjer Damir Sovara.

“Da nije bilo klastera ne bih se ni bavio jajima. Klaster proizvođača je najpogođenija priča. Dobili smo upute za tehnologiju, redovitu edukaciju barem dva puta godišnje, savjete profesora osječkog fakulteta, i naravno plasman”, kaže Damir koji je prema preporuci stručnjaka pokrenuo proizvodnju s 350 nesilica, što je dok se u potpunosti ne savlada tehnologija uzgoja dobar omjer rizika – bez prevelikog ulaganja i ne tako velike zarade. No sad je dio proizvođača-kooperanata vidio napredak pa se odlučuje na nova ulaganja, ohrabreni osiguranim plasmanom.

Baš kao i naš domaćin, koji i svoju proizvodnju oraha plasira preko klastera, ali u ovom slučaju orašastih plodova za koji se aktivno rješava dokumentacija za pakirnicu. Uz ova dva, Agro-Klaster okuplja još i granske klastere proizvođača mesa i mesnih proizvoda, proizvođače sira, proizvođače voća i voćnih proizvoda te proizvođače lubenica i povrća

“Priča ide u dobrom smjeru”, zaključuje Cirba jer je ispunjena osnovna zadaća – povezivanje i umrežavanje proizvođača ove županije, povećanje proizvodnje, zajedničko osvajanje tržišta, uvođenje i primjena naprednih tehnologija i okretanje kratkih lanaca opskrbe, a sve u cilju jačanja lokalnih obiteljskih gospodarstva.

Ovaj tekst preuzet je sa stranice https://www.agroklub.com/stocarstvo/sovar-da-nije-bilo-klastera-ne-bih-se-ni-bavio-jajima/92909/